Upoznajte naše mlade streličare: Matija Šmaguc
Upoznajte naše mlade streličare: Matija Šmaguc
Ponekad su najljepše sportske priče rezultat sasvim slučajnih trenutaka. Za Matiju Šmaguca sve je počelo tijekom jedne sasvim obične šetnje s psom, kada je uočio lokalne streličare na treningu i poželio sam isprobati luk i strijelu.
Danas, osam godina nakon tog prvog znatiželjnog pogleda, Matija iza sebe već ima osvojeno europsko zlato i čvrsto cilja prema samom svjetskom i olimpijskom vrhu.
Upoznajte Matiju Šmaguca.
OSNOVNI PODACI
Ime i prezime: Matija Šmaguc
Godište: 2009.
Klub: SK Navaho
Disciplina / luk: Zakrivljeni luk (Recurve)
Kada si počeo trenirati streličarstvo?
2016. godine.
MOJA STRELIČARSKA PRIČA
Šetao sam psa i usput vidio dečke na treningu. Odmah sam rekao tati da bih i ja volio to probati – i tako je sve počelo.
Na treninzima mi je najdraže pucati u društvu prijatelja, dok mi je na natjecanjima ipak najdraži osjećaj – pobjeđivati.
Kao svoj najveći dosadašnji uspjeh i trenutak na koji sam posebno ponosan izdvajam osvajanje europskoga zlata.
REPREZENTACIJA
Biti član hrvatske reprezentacije za mene prije svega znači ponosno predstavljati svoju domovinu u sportu.
Kada nastupam za Hrvatsku osjećam velik ponos, a s reprezentativnih natjecanja najradije pamtim zajednička druženja i uzbudljive borbe u finalima.
MOJI CILJEVI
Imam puno ciljeva u streličarstvu, ali onaj najveći svakako je nastup na Olimpijskim igrama.
Rezultati koje posebno želim ostvariti u budućnosti su zlato na Olimpijskim igrama mladih u studenome te zlatna medalja na Olimpijskim igrama 2028. godine.
MALO O MENI
Najveća podrška u bavljenju streličarstvom su mi roditelji.
Kada nisam na streličarskom terenu, u slobodno vrijeme volim voziti romobil i odlaziti na car meetove.
Kada bih trebao opisati sebe kao sportaša u tri riječi, rekao bih da sam:
Marljiv, uporan i opušten.
Nekome tko tek počinje trenirati streličarstvo poručio bih samo jedno:
Bez treninga nema rezultata!
ZA KRAJ
Jedna rečenica koju bih volio da ljudi zapamte o meni:
„Ne želim biti zapamćen po riječima, nego po rezultatima i trudu…“
Ponekad su najljepše sportske priče rezultat sasvim slučajnih trenutaka. Za Matiju Šmaguca sve je počelo tijekom jedne sasvim obične šetnje s psom, kada je uočio lokalne streličare na treningu i poželio sam isprobati luk i strijelu.
Danas, osam godina nakon tog prvog znatiželjnog pogleda, Matija iza sebe već ima osvojeno europsko zlato i čvrsto cilja prema samom svjetskom i olimpijskom vrhu.
Upoznajte Matiju Šmaguca.
OSNOVNI PODACI
Ime i prezime: Matija Šmaguc
Godište: 2009.
Klub: SK Navaho
Disciplina / luk: Zakrivljeni luk (Recurve)
Kada si počeo trenirati streličarstvo?
2016. godine.
MOJA STRELIČARSKA PRIČA
Šetao sam psa i usput vidio dečke na treningu. Odmah sam rekao tati da bih i ja volio to probati – i tako je sve počelo.
Na treninzima mi je najdraže pucati u društvu prijatelja, dok mi je na natjecanjima ipak najdraži osjećaj – pobjeđivati.
Kao svoj najveći dosadašnji uspjeh i trenutak na koji sam posebno ponosan izdvajam osvajanje europskoga zlata.
REPREZENTACIJA
Biti član hrvatske reprezentacije za mene prije svega znači ponosno predstavljati svoju domovinu u sportu.
Kada nastupam za Hrvatsku osjećam velik ponos, a s reprezentativnih natjecanja najradije pamtim zajednička druženja i uzbudljive borbe u finalima.
MOJI CILJEVI
Imam puno ciljeva u streličarstvu, ali onaj najveći svakako je nastup na Olimpijskim igrama.
Rezultati koje posebno želim ostvariti u budućnosti su zlato na Olimpijskim igrama mladih u studenome te zlatna medalja na Olimpijskim igrama 2028. godine.
MALO O MENI
Najveća podrška u bavljenju streličarstvom su mi roditelji.
Kada nisam na streličarskom terenu, u slobodno vrijeme volim voziti romobil i odlaziti na car meetove.
Kada bih trebao opisati sebe kao sportaša u tri riječi, rekao bih da sam:
Marljiv, uporan i opušten.
Nekome tko tek počinje trenirati streličarstvo poručio bih samo jedno:
Bez treninga nema rezultata!
ZA KRAJ
Jedna rečenica koju bih volio da ljudi zapamte o meni:
„Ne želim biti zapamćen po riječima, nego po rezultatima i trudu…“
